Istaknuta pitanja na temu Fiskalizacije (F1 i F2) za koje je Porezna uprava dala uputu ili mišljenje. Detalji i prošireni popis pitanja i odgovora možete pogledati na internetskim stranicama Porezne uprave https://porezna-uprava.gov.hr

Korištenje certifikata u postupku fiskalizacije računa i u postupku fiskalizacije e-Računa?

Mogu li se koristiti isti certifikati i u postupku fiskalizacije računa i u postupku fiskalizacije e-Računa?

Da, prema važećim propisima i aktualnim tumačenjima Porezne uprave i FINA-e, isti digitalni certifikat koji je izdao kvalificirani pružatelj usluga povjerenja u Republici Hrvatskoj može se koristiti kako u postupku fiskalizacije računa (npr. za izdavanje fiskaliziranih računa u krajnjoj potrošnji), tako i u postupku fiskalizacije e-Računa

Postupanje kod prodaje dugotrajne imovine (rabljenog mobitela) zaposleniku.

Smatra li se računom u krajnjoj potrošnji i račun za prodaju dugotrajne imovine – rabljenog mobitela fizičkoj osobi zaposleniku? Je li u tim situacijama potrebno provesti postupak fiskalizacije računa?
Što se upisuje kao radno vrijeme za takav poslovni prostor obzirom da se ne radi o klasičnom poslovnom prostoru?

Prometom u krajnjoj potrošnji obuhvaćeni su svi računi koji se izdaju prema krajnjim primateljima odnosno građanima. Stoga se i isporuka prema zaposlenicima smatra krajnjom potrošnjom odnosno B2C segmentom. Obveznik fiskalizacije koji isporučuje neko dobro u krajnjoj potrošnji, uključujući i isporuku primjerice rabljenog mobitela zaposleniku mora biti spreman izdati račun i provesti postupak fiskalizacije računa.

Obveznik fiskalizacije je slobodan u načinu određivanja što se smatra poslovnim prostorom. Primjerice može kao poslovni prostor za takve radnje definirati prostor svog računovodstva ili mjesto gdje izdaje takve račune. Kao radno vrijeme navest će podatak kada uobičajeno radi na izdavanju računa. Napominjemo da Porezna uprava kontinuirano obavještava porezne obveznike da je moguće u poslovnim okolnostima izdati račun mimo prijavljenog radnog vremena poslovnice, podrazumijevajući da se radi o povremenim situacijama jer bi u protivnom slučaju trebalo prilagoditi podatak o radnom vremenu.

Korištenje programskog rješenje za fiskalizaciju F1 i F2

Može li se koristiti jedinstveno programsko rješenje za fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji i fiskalizaciju e-računa?

Da — može se koristiti jedinstveno programsko rješenje za fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji (F1) i fiskalizaciju e-Računa (F2), ako ispunjava tehničke i sigurnosne uvjete propisane Zakonom o fiskalizaciji 2.0.

Rijetko izdavanje računa u krajnjoj potrošnji

Ako imam tek poneki račun u krajnjoj potrošnji, primjerice prema zaposleniku, trebam li imati programsko rješenje za provedbu fiskalizacije u b2c segmentu?

Da — i ako imate tek poneki račun u krajnjoj potrošnji (npr. prodaju prema zaposleniku ili povremenu B2C isporuku), dužni ste provoditi fiskalizaciju i imati programsko rješenje koje omogućava slanje računa u Sustav fiskalizacije Porezne uprave.

Tko je odgovoran za programsko rješenje u poslovanju?

Zašto je za programsko rješenje odgovoran i obveznik fiskalizacije, a ne samo onaj tko programsko rješenje stavlja na tržište?

Za programsko rješenje u postupku fiskalizacije odgovoran je i obveznik fiskalizacije, a ne samo onaj tko programsko rješenje stavlja na tržište, zato što obveznik fiskalizacije tim rješenjem stvarno upravlja i koristi ga u procesu izdavanja fiskaliziranih računa.

Korištenje postojećih FINA certifikata

Hoće li se certifikat za fiskalizaciju e-Računa moći nadovezati na postojeći FINA certifikat koji ima porezni obveznik ili se tu radi o drugačijem certifikatu?

Prema Prijedlogu Zakona o fiskalizaciji 2.0, koji stupa na snagu 1. siječnja 2026., ne uvodi se poseban novi certifikat za fiskalizaciju e-Računa, nego se predviđa korištenje postojećih kvalificiranih digitalnih certifikata koji su izdani od strane pružatelja usluga povjerenja u Republici Hrvatskoj, poput FINA-e.

Zakon izričito propisuje:

• da se za fiskalizaciju računa i e-Računa koristi digitalni certifikat izdan od kvalificiranog pružatelja usluge povjerenja (što uključuje FINA-u),
• da certifikat mora sadržavati OIB osobe ovlaštene za dostavu fiskalizacijske poruke,
• te da se isti certifikat može koristiti i za elektroničko potpisivanje fiskalizacijskih poruka i e-Računa.

Dakle, ako porezni obveznik već posjeduje važeći FINA certifikat (npr. koji koristi za e-Poreznu ili postojeću fiskalizaciju računa), moći će ga nadovezati i koristiti i u postupku fiskalizacije e-Računa, pod uvjetom da:

• certifikat nije istekao,
• sadrži OIB obveznika fiskalizacije ili ovlaštene osobe,
• zadovoljava tehničke zahtjeve Porezne uprave (npr. za potpisivanje fiskalizacijskih poruka).

Nema obveze nabave potpuno novog certifikata — ali će Porezna uprava propisati mogućnost ažuriranja certifikata ako to bude potrebno (npr. promjena tehničkog formata ili sigurnosnih zahtjeva).

Ukratko:
Postojeći FINA certifikat ostaje valjan i može se koristiti i za fiskalizaciju e-Računa, osim ako Porezna uprava ne propiše drukčije tehničke uvjete ili zahtjev za novi certifikat!

Račun za konzumaciju pića (B2B)

Da li račun za konzumaciju pića koji je u formu B2B mora biti fisklaiziran u sustavu e-Račun?

Ne, račun za konzumaciju pića koji se izdaje u B2B obliku (između poreznih obveznika) ne mora biti fiskaliziran u sustavu e-Račun ako je riječ o plaćanju gotovinom ili karticom i ako je već provedena fiskalizacija prema pravilima Fiskalizacije 1.0 (račun u krajnjoj potrošnji).
Naime, prema članku 39. Prijedloga Zakona o fiskalizaciji i objašnjenjima u stručnim materijalima RIF-a i Ministarstva financija:

• u slučaju transakcija koje se plaćaju gotovinom ili karticom i za koje je već izdan fiskalizirani račun u krajnjoj potrošnji (F1), ne može se za isti promet izdati i fiskalizirani e-Račun (F2);
• takve situacije obuhvaćaju i ugostiteljske usluge poput konzumacije pića, kada npr. poslovni korisnik (firma) zatraži R-1 račun u kafiću ili restoranu — tada se račun fiskalizira prema pravilima F1, ali s dodatnim podatkom o OIB-u primatelja (poslovnog subjekta).

Drugim riječima:

• ako je račun za piće plaćen gotovinom ili karticom, izdaje se klasični fiskalizirani račun (F1);
• ako bi ista usluga bila naplaćena bezgotovinski (transakcijski račun), tada bi bila riječ o B2B transakciji koja se mora fiskalizirati kao e-Račun (F2).

Sažetak:

• Plaćanje gotovinom/karticom: fiskalizacija po F1 (račun u krajnjoj potrošnji).
• Plaćanje putem transakcijskog računa: fiskalizacija po F2 (e-Račun).
• Ne može se provesti obje fiskalizacije za isti promet.

Ova razlika jasno proizlazi iz članka 39. Zakona o fiskalizaciji i tumačenja Porezne uprave te je važna za ugostiteljske objekte koji izdaju račune poslovnim korisnicima

Naknade, prefakturiranja, kamate i slične stavke – KPD klasifikacija

Kako se određuje KPD klasifikacija kod naknada, prefakturiranja, kamata i sličnih stavka?

Ako se na e-Računu nalaze naknade, prefakturiranja, kamate ili slične stavke koje su vezane uz određeni proizvod ili uslugu, tada se u polju KPD iskazuje šifra tog osnovnog proizvoda ili usluge na koji se trošak odnosi.
Drugim riječima, KPD oznaka mora pratiti glavni predmet isporuke, dok se u opisu stavke može dodatno pojasniti priroda troška.
Primjer:
Ako se prefakturira trošak električne energije u sklopu usluge najma poslovnog prostora, tada se:

• u KPD polje upisuje šifra iz područja L68 – Usluge najma i upravljanja nekretninama,
• a u opisu stavke navodi:
  „Prefakturiranje troška električne energije u sklopu usluge najma poslovnog prostora”
  Na taj se način osigurava da klasifikacija prema KPD bude dosljedna i da se svi pridruženi troškovi (poput komunalnih, režijskih ili kamatnih) pravilno povežu s glavnim predmetom isporuke.

Odobrenja u sustavu e-Račun?

Kako se evidentiraju „odobrenja“ u sustavu e-Račun?
Dokument vrste 381 – Odobrenje koristi se u sustavu e-Račun u situacijama kada se ne radi o računu za isporuku dobara ili usluga, nego o administrativnom ili poslovnom dokumentu koji prati određeni proces (npr. odobrenje popusta, promjene, korekcije, rabata i slično).
Za ovu vrstu dokumenta ne iskazuje se KPD oznaka, budući da se ne odnosi na proizvod ili uslugu koja je predmet isporuke. KPD primjenjuje se isključivo na račune i dokumente koji sadrže stavke isporuka u skladu s Odlukom o KPD 2025.
U polje „Vrsta dokumenta” u e-Računu upisuje se kod 381 – Odobrenje, a ostala polja ovisno o funkciji dokumenta (npr. poveznica na izvorni račun, opis razloga odobrenja, iznos odobrenja i sl.). Opis dokumenta može sadržavati detalje poput „Odobrenje prema računu broj 123/2025 – povrat dijela troška po ugovoru o najmu.”
Takvo odobrenje ne podliježe fiskalizaciji, budući da se njime ne iskazuje promet dobara ili usluga, niti se stvara porezna obveza.

Da li je PDF dokument e-Račun?

Što je e-račun? Može li se e-račun izraditi u pdf formatu i dostaviti na e-mail primatelja?
e-Račun je račun izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku (prema EU normi) koji omogućuje automatsku i potpuno elektroničku obradu. Za njegovo izdavanje, razmjenu i zaprimanje obvezno je koristiti programsko rješenje (pristupnu točku) te razmjenu kroz propisanu mrežu (uz upis primateljeve adrese u AMS/Metapodatkovni servis) i provedbu fiskalizacije podataka iz e-Računa.
Zbog toga PDF dokument poslan e-mailom nije e-Račun (PDF nema strukturirane podatke za automatsku obradu niti prolazi kroz propisani kanal i fiskalizaciju). Možete poslati PDF samo kao informativnu kopiju, ali službeni račun u B2B/B2G prometu mora biti e-Račun u strukturiranom formatu, razmijenjen preko pristupnih točaka i fiskaliziran.

Da li mogu poslati e-Račun na e-mail kupca?

Je li moguće samo prijaviti e-mail adresu za razmjenu e-Računa poreznoj upravi i da li mogu posalati e-Račun kupcu na njegovu e-mail adresu?
Zakonom se propisuje e-Račun kao račun koji je izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku, a koji omogućuje njegovu automatsku i elektroničku obradu. e-Račun kao strukturirani elektronički oblik zaprima se u sustave i sustavi razmjenjuju e-Račun. Dakle, e-Račun nije pdf niti sličan dokument koji se može poslati na mail adresu. Stoga e-mail nije i ne može biti sredstvo za razmjenu e-Računa.

Koji su osnovni uvjeti za razmjenu e-Računa?

Što mora učiniti obveznik koji se smatra primateljem i izdavateljem e-Računa kako bi u skladu sa zakonom izdavao i zaprimao e-Račune i provodio postupak fiskalizacije?
Promjena koju donosi Zakon odnosi se na obvezu razmjene e-Računa. Stoga obveznici koji se smatraju izdavateljima i primateljima e-Računa moraju izvršiti pravovremene pripreme za razmjenu e-Računa i fiskalizaciju. U tom dijelu obvezni su:

• odrediti svoju pristupnu točku odnosno nabaviti programsko rješenje za razmjenu e-Računa i fiskalizaciju
• po odabiru pristupne točke potvrditi Poreznoj upravi adresu za zaprimanje e-Računa putem FiskAplikacije (u e-Poreznoj) – radi objave adrese u Adresaru Porezne uprave
• potvrditi ovlaštenje za osobu koja dostavlja fiskalizacijsku poruku uz korištenje digitalnih certifikata
• povezati „listu“ svojih proizvoda s klasifikacijom KPD
• biti spremni za provedbu izvještajnog sustava i to:
  • izdavatelj e-Računa za račune za koje se ne može izdati e-Račun radi nedostupnosti adrese primatelja te podatke o naplati
  • primatelj e-Računa podatak o odbijanju e-Računa.

Obveza razmjene e-Računa uvodi se postupno. Obveznici u sustavu PDV-a započinju s razmjenom e-Računa od 1. siječnja 2026.. Ostali primatelji e-Računa u 2026. godini imaju obvezu zaprimanja e-Računa i fiskalizacije zaprimanja, a od 1. siječnja 2027. i obvezu izdavanja e-Računa i fiskalizaciju izdavanja.
Obveznici koji od 1. siječnja 2026. imaju obvezu samo zaprimanja e-Računa, a istovremeno nisu obveznici javne nabave, mogu kao pristupnu točku koristiti besplatnu aplikaciju Porezne uprave MIKROeRačun.

Razlika u programskom rješenju za fiskalizaciju F1 i F2

Da li je programsko rješenje za fiskalizaciju e-Računa drugačije od programskog rješenja za fiskalizaciju računa u krajnjoj potrošnji?

Da. Programska rješenja se međusobno razlikuju. Stoga porezni obveznika koji istovremeno izdaje račune u krajnjoj potrošnji i račune u B2B i B2G segmentu mora raspolagati s oba programska rješenja. Napominjemo i da obveznik koji samo izdaje račune u krajnjoj potrošnji, ali istovremeno zaprima ulazne račune od drugih izdavatelja e-Računa mora isto tako raspolagati s oba programska rješenja. Postupak izdavanje e-Računa i fiskalizacije provodi se u nekoliko koraka:

1. Izdavatelj izdaje e-Račun primatelju korištenjem programskog rješenja
2. Automatizirano programsko rješenje izdavatelja izdvaja set podatka iz e-Računa i šalje fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi
3. Automatizirano programsko rješenje primatelja izdvaja set podatka iz e-Računa i šalje fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi

Fiskalizaciju provode i izdavatelj i primatelj e-Računa čime je omogućena unakrsna provjera podataka.

Izdavanje računa kod izvoza (EU ili 3Z)

Kakav se račun izdaje za isporuku dobara obvezniku sa sjedištem u drugoj državi članici ili sa sjedištem u trećoj državi?

Zakon propisuje obvezu izdavanje e-Računa i fiskalizacije ako su kumulativno zadovoljena tri uvjeta: radi se o osobama koje se smatraju primateljima i izdavateljima e-Računa i da se radi o tuzemnoj transakciji te se tada propisuje obveza izdavanja e-Račun i provedba fiskalizacije e-Računa.
U opisanom slučaju primatelj e-Računa vrlo vjerojatno nije primatelj e-Računa kako ga Zakon definira (sa sjedištem u Hrvatskoj), a ne radi se niti o tuzemnoj transakciji. U tom slučaju prema Zakonu nema obveze izdavanja e-Računa niti provedbe izvještajnog sustava. Izdavatelj računa izdaje račun u njemu prikladnom obliku poštujući odredbe posebnih propisa o izdavanju e-Računa.

Ulazni računa kod uvoza ili stjecanja (isporučitelj ima PDV identifikacijski broj)

Na koji način se evidentira ulazni račun s domaćim PDV-om koji je domaći porezni obveznik primio od inozemnog društva koje u hrvatskoj nema sjedište ni podružnicu, već samo PDV identifikacijski broj? U kojoj se prijavi iskazuje takav račun i kroz koji sustav, s obzirom na to da inozemni izdavatelji nisu obveznici fiskalizacije?

U slučaju kada inozemno društvo koje u Hrvatskoj nema sjedište ni podružnicu, ali ima PDV identifikacijski broj, izda račun s iskazanim domaćim PDV-om, takav ulazni račun domaći porezni obveznik evidentira u svom knjigovodstvu i dalje iskazuje prema zakonskim odredbama kroz prijave koje podnosi Poreznoj upravi. U ovom slučaju nema dodatne obveze izvještavanja prema Poreznoj upravi putem sustava fiskalizacije jer su takvi inozemni subjekti izuzeti od obveze fiskalizacije prema članku 38. Zakona.

Obveza e-Računa na različite obračune PDV-a (manjak, donacije, gratis isporuke i sl.)

Je li potrebno različite obračune pdv-a (obračun pdv-a na manjkove, donacije, gratis isporuke) fiskalizirati kao e-Račun?

U skladu s postojećim poreznim propisima manjkovi, donacije i gratis isporuke, podliježu obračunu PDV-a. Međutim, zakonskim propisima za ovakve obračune ne određuje se izdavanje računa, već se propisuje obveza obračuna PDV-a koji se uključuje u PDV obrazac. Stoga se za takve obračune ne predviđa izdavanje e-Računa i fiskalizacija.