U praksi, Fiskalizacija 2.0 u B2B/B2G prometu izgleda upravo onako kako je prikazano na našoj shemi: izdavatelj kreira e-Račun u svom ERP-u ili aplikaciji i šalje ga preko svoje pristupne točke; primatelj ga zaprima preko svoje pristupne točke; a Porezna uprava paralelno zaprima propisani skup podataka iz tog e-Računa (fiskalizacijske poruke) od obje strane. Time se jednim potezom osigurava razmjena e-Računa i porezni nadzor u skoro realnom vremenu.
Shema rikazuje pet ključnih “čvorova” i koraka:

1. Izdavatelj: kreira e-Račun, uključujući obvezne elemente (npr. KPD oznake po stavkama), te ga šalje preko svoje pristupne točke.
2. Pristupna točka izdavatelja: isporučuje e-Račun i istovremeno izdvaja i šalje fiskalizacijski set podataka u Sustav za fiskalizaciju.
3. AMS/MPS sloj: ako izdavatelj ne zna adresu primatelja, dohvatit će je iz Adresara metapodatkovnih servisa (AMS); sam primatelj prethodno u svom metapodatkovnom servisu (MPS) održava podatke “gdje i što prima”.
4. Pristupna točka primatelja: zaprima e-Račun i također šalje fiskalizacijski set podataka Poreznoj upravi.
5. Porezna uprava (Sustav za fiskalizaciju + e-Izvještavanje): potvrđuje primitke, usklađuje podatke izdavatelja i primatelja, te koristi dodatna e-Izvještavanja (npr. naplate/odbijanja) za konačnu sliku.
   

Ovakva arhitektura omogućuje: (a) sigurnu i pouzdanu razmjenu e-Računa, (b) trenutačnu vidljivost podataka ključnih za PDV i (c) manje administracije u obračunima. U nastavku teksta, fokus stavljamo na Informacijskog posrednika — tko je on u shemi, koje uvjete mora ispuniti, kako certificira pristupne točke i zašto je njegov izbor jedna od najvažnijih operativnih odluka za svakog poduzetnika.